MISLITI
SKULPTURU

MISLITI
SKULPTURU
—
PROGRAMSKA
KNJIŽICA I RADNI
MATERIJALI
RADIONICE
Radionica uz znanstveni projekt Hrvatske zaklade za znanost
Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na
razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih
mogućnosti i estetske kontemplacije, broj IP-2016-06-2112

PROGRAM RADIONICE
5. LISTOPADA 2018. Razgovor s Mariom Lipovcem
17.00 – 20.00 (voditelj Ateljea Vasko Lipovac,
Atelje Vasko Lipovac Split) i prof. mag. Tadejom
Vukovarska 8a, Split Glažarom (Arhitektonski
fakultet, Ljubljana)
Vasko Lipovac i značaj njegovog
rada za kulturu grada Splita
6. LISTOPADA 2018. Razgovor s Barbarom
10.00 – 13.00 Vujanović (viša kustosica
Galerija Meštrović Atelijera Meštrović, Zagreb)
Šetalište Ivana Mogućnosti interpretacije
Meštrovića 46, Split jednog kiparskog djelovanja:
Zlatko Bourek i njegov
umjetnički habitus
2 3
STUDENI – Istraživanje, realizacija i predaja
PROSINAC 2018. radnih eseja o problematici
djela Vaska Lipovca u Splitu
27. VELJAČE 2019. Diskusijski panel polaznika
17.00 – 18.00 radionice
Vijećnica Filozofskog
fakulteta u Splitu
Poljička cesta 35, Split
ORGANIZATORI I Dalibor Prančević,
VODITELJI RADIONICE Barbara Vujanović
SUDIONICI Petra Dajak, Dora Derado,
RADIONICE Božo Kesić, Maja Kodžoman,
Mia Kragujević, Mirela Plenković

SADRŽAJ
|     | 7   | UVODNIK |     |
| --- | --- | ------- | --- |
Dalibor Prančević
|     | 19  | SKULPTURE KOJIMA JE VASKO  |     |
| --- | --- | -------------------------- | --- |
LIPOVAC USPIO OPLEMENITI
PROSTOR, ALI NE I ČOVJEKA…
Petra Dajak
| 4   | 27  | DRUŠTVENI ZNAČAJ JAVNE  | 5   |
| --- | --- | ----------------------- | --- |
SKULPTURE VASKA LIPOVCA:
NE ZNAMO ŠTO IMAMO DOK
TO NE IZGUBIMO
Dora Derado
|     | 39  | VASKO LIPOVAC  |     |
| --- | --- | -------------- | --- |
I MOGUĆNOST
SKULPTURALNOG
PROJEKTA U SPLITU
Božo Kesić
|     | 49  | O (NE)LOGIČNOSTI JAVNE  |     |
| --- | --- | ----------------------- | --- |
SKULPTURE: POTENCIJAL
VASKA LIPOVCA U SPLITU
Mirela Plenković

6 7

8 9

10 11

12 13

UVODNIK
— Doc. dr. sc. Dalibor Prančević
14 Radionica Misliti skulpturu zamišljena je kao platforma 15
diseminacije znanja o skulpturi, odnosno kao diskurzivno
mjesto sagledavanja njezinih obilježja i suvremenih pojav-
nosti, ali i njezina kritičkog propitivanja. Radionica je orga-
nizirana u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade
za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj:
skulptura na razmeđima društveno-političkog pragma-
tizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije,
kojem je temeljni zadatak vremenski odrediti, prostorno
sagledati i terminološki definirati skulpturu dvadesetog
stoljeća u Hrvatskoj, kao i sinkronijski i dijakronijski pro-
motriti njezine stilske i morfološke izmjene. Ova je radioni-
ca namijenjena široj javnosti iako su ciljana skupina mladi
istraživači i studenti s područja humanističkih i društvenih
znanosti, ponajprije povijesti umjetnosti.
Kao tematski okvir razmišljanja poslužila je kiparska
ostavština Vaska Lipovca, jednog od najvažnijih, ali ne-
objašnjivo malo prisutnih kipara u javnom prostoru gra-
da Splita. Kao ishodišno mjesto promišljanja poslužili su

njegovi radovi koje je namijenio javnoj sferi i koji su danas
podložni različitim procesima interpretacije. Zanimljivo je
kako su se Lipovčeve skulpture pojavljivale i nestajale u
javnom prostoru grada, kako su neprisutne iako izrazito
važne, svima poznate, no označene kao fantomske prisut-
nosti: zakleli biste se da su tu iza ugla, ali ih nema!
Razmatranje mogućnosti trajnog izlučivanja rada i ostav-
štine Vaska Lipovca iz grada Splita poslužilo je kao leitmo-
tiv pisanja četiriju kritičkih tekstova koji se donose u ovoj
knjižici i kao način postavljanja pitanja o relativnoj sporosti
realizacije „privođenja“ Vaskovih djelâ javnom splitskom
prostoru sa svom istinitošću njihova kiparskog, estetskog i
semantičkog značenja. Valja se, primjerice, zapitati gdje li
su ti zavodljivi Vaskovi Biciklisti? Kada će krenuti u Rovinj,
Lausanneu, ili možda još dalje, u New York?
16 17

SKULPTURE KOJIMA
JE VASKO LIPOVAC
USPIO OPLEMENITI
PROSTOR, ALI NE I
ČOVJEKA…
— Petra Dajak
18 Vasko Lipovac duboko je vjerovao da ljudi imaju potrebu za 19
umjetnošću. On ne razmišlja o likovnom djelu kao o galerij-
skom eksponatu, već o likovnom djelu namijenjenom prosto-
ru u kojem se svakodnevno krećemo (Kovačić, 1975). Stoga
je smatrao da su skulpture ili bilo koja druga forma likovne
umjetnosti u javnom prostoru neophodni kako bi se uljepšala
čovjekova „gruba svakodnevnica“ (Mlivončić, 1974). U ovom
tekstu bit će riječi o modularnim skulpturama Vaska Lipovca
koje su trebale biti postavljene u Ulici Ruđera Boškovića što
je definirano provedbenim urbanističkim planom Smrdečac
davne 1970-te. Do postavljanja skulptura u toj ulici nikada nije
došlo, stoga će se ovaj tekst osvrnuti i na srodnu Lipovče-
vu jednodnevnu intervenciju u drugom dijelu Splita 3 koja je
zapravo prethodila provedbenom planu uređenja Ulice Ruđera
Boškovića. Kako bismo što jasnije mogli razmotriti moguća
likovna rješenja i umjetnikove namjere za skulpture u novoiz-
građenom dijelu grada, ovim tekstom nastojat ćemo pobliže
objasniti i logiku kojom umjetnik stvara skulpture za javni
prostor. Iako je malo toga ostavio zapisano o projektima za

javne skulpture u ulicama Splita 3, o umjetnikovu svjetonazo- suodnosa između arhitekture i umjetničkog djela. Razgo-
ru i promišljanima svjedoče brojni novinski članci i intervjui. vori s projektantima Splita 3 naveli su ga na razmišljanje o
Promatrajući trenutačnu situaciju u gradu, umjetnik se otvorenom dječjem vrtiću, što objašnjava svojevrsnu „igru“
odlučuje za samoinicijativnu intervenciju pravljenja i po- boja i oblika u prostoru (Škunca, 1975). Također, vertikal-
stavljanja skulptura u novoizgrađenim naseljima Splita 3. nim postavljanjem skulptura umjetnik oplemenjuje prostor
Svoje zamisli odlučio je pokazati konkretnim primjerom te je ulice bez oduzimanja njezine osnovne funkcije prohodnosti
postavio neke od svojih modularnih skulptura u Ulici braće i socijalne komponente.
Borozan (danas Ulica Šime Ljubića). Skulpture za „probnu Nakon svoje jednodnevne intervencije na Trsteniku,
intervenciju“ u novom naselju Split 3 Lipovac je počeo raditi Vasko Lipovac svoje skulpture za „nove urbane prosto-
godinu dana ranije i to samoinicijativno jer, kako navodi, re“ izlaže na samostalnoj izložbi u „Umjetničkom salonu“
„malo tko se usuđuje pozvati autora ili raspisati natječaj da u Splitu u lipnju 1974. godine. Izložbu je sam umjetnik
se slobodan prostor obogati nekom formom“ (Škunca, 1975), koncipirao tako da uputi na moguće likovno-plastične
a cilj njegove jednodnevne instalacije u Ulici braće Borozan intervencije u predjelima Splita 3 koji su dotad bili izgra-
bio je pokazati da se jednostavnom intervencijom prostoru đeni (Kolacio, 1974). Na izložbi su izložene skulpture malih
može dati humana nota. Skulpture su postavljene kao jed- dimenzija (makete), kao i skulpture u svojoj punoj veličini.
nodnevna instalacija, fotografirane su i potom uklonjene. Modeli izloženih skulptura bili su izvedeni u drvu, dok su
Lipovčevi objekti za „oplemenjivanje prostora“ sastojali velike skulpture bile izrađene od lijevane plastike ili oblo-
20 su se uglavnom od kuglastih i polukuglastih elemenata te žene bojanom plastičnom žbukom (Kečkemet, 1975). Svojim 21
zaobljenih kubusa koji su bili punog oblika ili s „kriškastim likovnim rješenjima posvećivao je pažnju ne samo obliku
izrescima“ (Kečkemet, 1975), a umjetnik ih je složio tako što već i novim materijalima koje bi mogao primijeniti vodeći
je postavio više samostalnih elemenata jedan na drugi u računa o troškovima izrade pojedinih modula i postavljanja
vertikalnoj kompoziciji. Njegove skulpture odlikuju se jed- takve skulpture u prostor (Kolacio, 1974). „Formu sam sveo
nostavnošću i racionalno određenim odnosima oblika i boje. na dva-tri elementa, što ne znači, kaže Lipovac, ni da je
„Izrezanim“ dijelovima dobiven je snažniji dojam volumena, ta forma definitivna, ni da je njome sve rečeno. Sveo sam
a igrom svjetla i sjene stvara se dojam dinamike (Kečke- je na multipl, svjesno, opet bih rekao iz dva razloga. Kao
met, 1975). Vaskove skulpture su savršen spoj geometrijske prvo, djelo koje se može umnožavati slaganjem elemenata i
čistoće i organičkih formi koje tvore skladnu kompoziciju. bojom jeftinije je po cijeni od unikatnog primjerka u bron-
Osim toga, međusobno povezani samostalni volumeni tako- ci. Zatim, posrijedi su suvremeni materijali: azbestna cigla,
đer pokušavaju stvoriti harmoničan odnos s okolišem u ko- cement, lijevani beton, poliester…“ (Škunca, 1975).
jem se nalaze. Variranjem nekoliko različitih visina, skulptu- O planiranim skulpturama za Ulicu Ruđera Boškovića
re u Ulici braće Borozan stvaraju vlastiti ritam i dinamiku, nema mnogo zapisa, pa o njihovu izgledu možemo samo
a slaganjem više samostalnih pojednostavnjenih elemenata nagađati. Poznato je da je riječ o skulpturama koje su ta-
jedan na drugi, Lipovac stvara kompoziciju koja odgovara kođer trebale biti modularne, kao i skulpture privremeno
arhitekturi i krajoliku novoizgrađenog naselja. postavljene u Ulici braće Borozan. Nažalost, nikada nećemo
Važnost skulptura Vaska Lipovca nije u sadržaju, već su sa sigurnošću moći utvrditi što je umjetnik zapravo plani-
one rezultat suradnje s arhitektima i pokušaj uspostave rao, kako je te skulpture zamišljao, niti kojima se bojama i

elementima planirao koristiti. Na temelju Lipovčeve ostav- šću skulpture su upućivale na suvremeno doba i suvremeni
štine, uz pomoć umjetnikove obitelji i bliskih suradnika te način života. Međutim, one jednako tako mogu izgledati i
uz stručnu pomoć povjesničara umjetnosti, vjerojatno bismo danas. Lipovčeve skulpture mogle bi se postaviti na nekad
mogli doći do prihvatljivog rješenja ili preuzeti neke od planiranim mjestima na području Splita 3. Njegove skulpture
postojećih predložaka njegovih modularnih skulptura, ali to jednako dobro bi se uklopile u parku ili dječjem vrtiću, kao
nikada neće biti potpuno umjetnikova intervencija. Međutim, i u stambenoj ulici, staroj jezgri, ili u novoizgrađenim dije-
s obzirom na to da se njegove skulpture ne bave nikakvom lovima Splita. Svojim skulpturama Vasko Lipovac pokušava
složenom problematikom niti su vezane za određene datu- umanjiti težinu dehumaniziranog svijeta i nove „sive i opore“
me, obljetnice ili fizičke osobe, već je njihov cilj i funkcija arhitekture. Dovodeći umjetnost na ulicu, u prostore čovje-
estetsko oplemenjivanje prostora, možemo se zapitati zar kova življenja i boravka, on vraća umjetnost čovjeku. Njegova
ne bi prostor mogle oplemeniti i druge skulpture iako možda težnja bila je stvoriti ugođaj „vedrine, optimizma i životne
nisu bile u izvornoj umjetnikovoj zamisli? Tome ide u prilog radosti“ kako bi se čovjek što bolje osjećao u novoopremlje-
citat Duška Kečkemeta koji navodi da umjetnik „ne daje is- nom i oplemenjenom prostoru (Mlivončić, 1974).
ključiv i konačan oblik tim svojim kombinacijama volumena,
nego dopušta različita rješenja, čak i individualne intervenci-
je korisnika. U tome je živost i fleksibilnost njegovih objeka- Izvori:
ta, a ujedno i human i prisan odnos povjerenja prema onima
22 kojima su skulpture namijenjene.“ (Kečkemet, 1975). Umjet- 1. Kovačić, D. (1975). V. Lipovac, Tek stablo i trava. 23
nik i sam svjedoči o razlozima koji su ga potaknuli na izradu Večernji list.
skulptura, kao i daljnjim namjerama. „Ja sam formu koja 2. Kečkemet, D. (1975). Vasko Lipovac: izložba
je prerasla u objekt ili skulpturu počeo raditi prije godinu objekata-skulptura, Umjetnički salon, Split,
dana, samoinicijativno, ni na čiji zahtjev, iz dva razloga. Prvi 6. – 18. 6. 1974. Život umjetnosti, (22-23), 184–185.
je znatiželja, a drugi da iniciram nešto bez obzira na to tko 3. Kolacio, Z. (1974). Lipovčeva plastika za nove
će to raditi i gdje će se to raditi...“ (Škunca, 1975). U brojnim urbane prostore. Čovjek i prostor, 21 (257), 33.
intervjuima Vasko Lipovac jasno daje do znanja da njegove 4. Mlivončić, I. (1974). Razgovor s Vaskom Lipovcem:
forme nisu konačne i da su na njima moguće i dopuštene Oplemenjeni prostor. Slobodna Dalmacija.
intervencije. On je u svojoj namjeri da nešto inicira svakako 5. Šegvić, E. (2007). KIP. Kulturna baština, (34),
uspio, ali izgleda da mi nikako to ne uspijevamo nastaviti. 309–350.
Za razliku od uobičajenih javnih spomenika, skulpture i 6. Škunca, J. (1975). Jedan dan veselja Vaska Lipovca.
druga djela Vaska Lipovca bave se intimističkim i općeljdu- Nedjeljni vjesnik.
skim sadržajima koji neposredno ne sudjeluju u dnevno-poli-
tičkim raspravama, a takva ostaju i kada se postave u javnom
prostoru. Dapače, ono što Lipovčeva skulptura promovira su Petra Dajak (Split, 1993.) diplomirala je povijest umjet-
ljudske vrijednosti zbog čega su njegove skulpture bez- nosti i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu.
vremenske (Šegvić, 2007.). Kada ih je postavio u Ulici Šime Trenutačno je na pripravničkom stažu za kustosa
Ljubića na Trsteniku, svojim likovnim izrazom i racionalno- dokumentarista u Galeriji Meštrović.

24 25

DRUŠTVENI ZNAČAJ
JAVNE SKULPTURE
VASKA LIPOVCA: NE
ZNAMO ŠTO IMAMO
DOK TO NE IZGUBIMO
— Dora Derado
Krajem 2017. godine, na zidu unutar gradilišta gdje je trebao
26 stajati novi splitski trgovački centar Small Mall, osvanuo je 27
grafit anonimnog autora čija je poruka glasila „Venem bez
[Plavog stabla]“ (Klarić, 2017). Ovaj nijemi protest protiv
uklanjanja Lipovčeve skulpture s njegove prvotne lokacije u
neposrednoj blizini gradilišta, odnosno pred umjetnikovim
Ateljeom na križanju Vukovarske i Riječke ulice u Splitu,
odjek je prevladavajućeg osjećaja razočaranosti, ali i gra-
đanske osude Splićana prema nečemu što bi se u najbolju
ruku moglo nazvati institucionalnim nemarom. Iako je priča
Plavog stabla sretno završila kad je ono pronašlo svoje
„mjesto pod suncem“ na travnjaku pred Domom mladih u
lipnju 2018., ona može poslužiti za ilustraciju odnosa vlasti
prema javnoj skulpturi i kulturi ili, nešto uže gledano, pre-
ma umjetniku koji je dio tkiva grada Splita.
Priča Plavog stabla započinje 13. srpnja 2011. godine
kada je ova plava čelična osmometarska skulptura posmrt-
no postavljena pred Ateljeom Vaska Lipovca u povodu 80.
obljetnice rođenja i 5. godišnjice smrti ovoga svestranog
umjetnika i kipara. Skulpturu su besplatno izradili radnici

Brodosplita u čast Vasku prema umjetnikovim nacrtima, ječkoj ulici, građani su izgubili još jedno parkiralište (kojih je
uz podršku njegove obitelji i prijatelja i na inicijativu Udru- ionako premalo u centru grada), a pješacima otežan ili pak
ge VAL. Važno je pritom naglasiti da je u pitanju skulptura onemogućen prolaz kroz gradilište i oko njega uklanjanjem
u privatnom vlasništvu za koju je VAL dobio privremenu pločnika. Ovo je moguće tumačiti samo kao primjer prevlasti
dozvolu za postavljanje u sklopu manifestacije (otvaranja kapitalističkih i potencijalnih privatnih interesa nad kultu-
Ateljea Vaska Lipovca javnosti) i za koju nije bila potrebna rom te onim što je, barem estetski, u interesu građana.
građevinska dozvola. Nakon postavljanja 2011., udruga je od Raskomadano i uvenulo Stablo deponirano je u Cesta-
gradskih službi dobila garanciju da će se nadležni pobri- rovu skladištu na „neodređeno vrijeme“, odnosno na dvije
nuti da Stablo ostane tu gdje je. Da ništa nije napravljeno, pune godine. Grad je preuzeo odgovornost za skladištenje,
saznali su četiri godine kasnije kad je uklonjeno. Ono je do ali time je oprao ruke i smatrao da je pitanje Plavog stabla
2015. godine krasilo drvored duž Vukovarske ulice u kojeg riješeno. Prema iskazima Marija Lipovca, u ovom razdoblju
se savršeno uklopilo upravo zbog draži koju je davalo ulici dobili su nekoliko prijedloga za zbrinjavanje Stabla i čak za
i unatoč svojoj blještavoj plavoj boji koja je odskakala od otkup (od Pravnog fakulteta u Splitu). Udruga VAL je odbila
okolnog prirodnog drveća, ali i budila optimizam u prolazni- sve prijedloge smatrajući da je dio obveza Grada i odgovor-
cima koji su Stablo jako brzo zavoljeli. nih službi pronaći odgovarajući smještaj za ovu skulpturu
Mario Lipovac, Vaskov sin i voditelj Udruge VAL, iznosi koja je na njihovu naredbu i uklonjena, dok je Grad prebaci-
nekoliko anegdota koje govore o statusu Vaska Lipovca u vao odgovornost na udrugu i na javnost. Do danas je ostalo
28 ovoj sredini te društvenoj i kulturnoj slici grada. Jedna od nejasno koja je služba u ovakvim slučajevima nadležna, iako 29
njih se tiče uklanjanja Stabla koje se zbilo 16. travnja 2015. se kao logične opcije čine Odsjek za održavanje objekata
Ovome je prethodila anonimna dojava u veljači iste godi- i uređaja komunalne infrastrukture i javne površine ili pak
ne da će se stablo ukloniti, ali s obzirom na to da nije bilo Služba za društvene djelatnosti. Iako je u ovom dvogodiš-
službenih vijesti i da je Stablo i dalje imalo svoju privreme- njem razdoblju došlo do više usmenih pregovora između
nu dozvolu, dojavu je zanemario. Ipak, u travnju je Stablo Grada i Udruge VAL, sve se svelo na razgovor, prebacivanje
rastavljeno i iščupano iz svojih betonskih temelja. I to zbog odgovornosti sa službe na službu i bezbroj birokratskih pre-
čega? Kako bi se na njegovo mjesto relocirala autobusna preka koje su otežavale pronalazak stalnog doma za Plavo
stanica koja je prije stajala samo nekoliko metara dalje, a stablo. Činjenica da je Stablu trebalo tri godine da pronađe
koja je trebala biti premještena zbog izgradnje trgovačkog novi dom, govori o gubitku statusa javne skulpture i nedo-
centra Small Mall. Priča oko ovog dosad neizgrađenog cen- statku kulturne svijesti unutar Splita, a posebice o niskom
tra je suvišna u ovom kontekstu, ali i prepuna potencijalnih kotiranju umjetnosti i kulture u očima gradskih službi.
malverzacija i skandala. Dovoljno je istaknuti da je Small Tišina o Stablu je vladala sve dok ono nije „oduzeto“. Na-
Mall zagospodario svojom okolicom i prije nego što je iz- ime, Stablo je postavljeno pred Klovićevim dvorima u povo-
građen – na mjestu nekadašnjeg parkirališta, gdje su trebali du retrospektive Vaska Lipovca (14. rujna 2017. – 25. veljače
biti građeni temelji, dugo je bila razrovana pustoš (dok se 2018.) kojoj je produljeno trajanje za više od jedan mjesec
nije zabetonirala kad je bilo jasno da Mall neće tako skoro zbog velikog interesa javnosti (Leskur Staničić, 2018). Ono je
biti izgrađen i da ova jama samo nagrđuje izgled gradskog i tu postavljeno na temelju privremene dozvole i dočekano,
centra), podignuta ograda je blokirala svjetlo stanarima u Ri- ako je suditi po komentarima na izložbu i njezinoj posjeće-

nosti, izuzetno pozitivno. Ipak, reakcije Splićana i kod kuće raju o dubini veze između Splićana i Vaska. Mario Lipovac
i u knjizi dojmova su za to vrijeme bile prožete nostalgijom se prisjeća djevojčice koja je plakala pred ateljeom da joj
s notom bijesa što je Stablo tako lako pronašlo (privremeni) nedostaje Plavo stablo, a sudeći po vrsti i broju reakcija
dom u Zagrebu, dok Split za njega nije imao mjesta. Utjehu na Facebookovoj stranici Vaska Lipovca, točnije na objave
su dobili kad je gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara vezane uz uklanjanje Stabla i kasnije na njegovo privremeno
iskazao interes za vraćanje Stabla u Split i njegovo stalno smještanje u Zagreb u povodu retrospektive, plač djevoj-
postavljanje. Stablo zaista jest vraćeno Splitu nakon izložbe, čice je odjekivao diljem grada. Neki su komentirali da se
ali je prvo opet skladišteno na Split Parkingu bez daljnjih stablo jednostavno mora vratiti u Split i bili razočarani što
planova (Popadić, 2018). Nakon više mjeseci usmenih prego- Split tek tako „pušta“ svoje umjetnike. Neki su priznali da
vora s Gradom oko opcija za smještaj Stabla, ono je konačno su imali svoje „rituale“ kad bi prolazili kraj njega i da im ono
postavljeno 13. lipnja 2018. na travnjaku pred Domom mladih nedostaje dok prolaze Vukovarskom ulicom. Iskazi pokazuju
i dano na brigu i upravljanje Gradu. Ovom prilikom Grad se u mješavinu razočaranosti, ljutnje, žalosti, izbezumljenosti
pismu namjere izjasnio da će raditi na afirmaciji djela Vaska i žaljenja jer u Splitu nema mjesta za Vaska. Sve je to bilo
Lipovca i da će se brinuti o Plavom stablu. popraćeno brojnim tužnim emotikonima i nekim ponudama
Ovaj sretni završetak priče, kao i prvo postavljanja Pla- za udomljavanjem Stabla u dvorištima privatnim kuća (Tko
vog stabla 2011. godine (koje je s Gradom dogovoreno brzo ne bi htio imati ovo Stablo u vlastitom dvoru?).
i bezbolno), jesu svijetli trenutci koji pokazuju da sve nije Čovjek se ipak zapita je li bila potrebna trogodišnja drama
30 tako crno. Razlike ipak postoje: prvi put je Stablo postavlje- za postavljanje jedne skulpture poput Plavog stabla koja je, 31
no privremeno i uz izuzetno mali ulog grada koji je pomo- uzgred rečeno, jedan od rijetkih primjera naivnih (u najbo-
gao samo u lijevanju dvaju temelja za skulpturu i stoga nije ljem smislu riječi) skulptura koja ne nosi breme političkih i
osjećao veću odgovornost prema njoj. Drugi put je Stablu ideoloških konotacija i ne opterećuje prolaznike memorija-
određena stalna lokacija koja je zahtijevala veće financijsko ma prošlih ratnih stanja, teških vremena i političkih figura
i moralno ulaganje pa je Grad angažirao više tvrtki kako bi kakvima se mahom u posljednje vrijeme i podižu spome-
pripremio okolni prostor i obnovio skulpturu. nici u državi, pa i u Splitu (prisjetimo se spomenika Franji
Tumačenje situacija Plavog stabla i njoj sličnih kao Tuđmanu iz 2013. koji stoji pred nadbiskupskom palačom,
posljedice sustavne neuređenosti i nedostatka regulative spomenika 4. gardijskoj brigadi iz iste godine koji je podignut
je možebitno cinično, ali barem djelomično odraz stvar- na raskrižju ulice Slobode i Ulice kralja Zvonimira ili spome-
nosti. Da tome nije tako, građani ne bi pokazali onu dozu nika I u mom gradu Vukovar svijetli iz 2016. koji je prikladno
razočaranja i frustracija koje se može uočiti u komentarima smješten na početku Vukovarske ulice). Plavo stablo je rijetki
zbog uklanjanja Stabla. Neki od javnih iskaza je već spo- primjer nekontroverzne skulpture koja je podignuta iz čiste
menuti grafit „Venem bez [Plavog stabla]“, a uz njega i još humanosti kakva prožima cjelokupni opus Vaska Lipovca.
dvije javne samoinicijativne akcije građana: jedna na Hva- Vaskovoj empatičnosti i relevantnosti za pojedinca kao i za
ru u kojem je posađeno stablo i obojeno u plavo te jedan kolektiv svjedoče riječi Mladenke Šolman koja se osvrće na
hommage Plavom stablu na Marjanu. Vijesti su doprle i do umjetnikove ljudske figure prezentirane na njegovoj izložbi u
Zagreba gdje je krajem 2016. otvoren kafić „Plavo stablo“. Galeriji Forum u Zagrebu još davne 1970.: „Figure-manekeni
Međutim, privatne reakcije građana su one koje progova- ili drugi oblici, reduciranih, jednostavnih volumena, pročišće-

ni od svega sporednog, osvajaju svojom neposrednošću, dje- Udruga VAL je imala priliku i u drugim gradovima započe-
luju direktno. Ne opterećuju nas više asocijacijama, iskazuju ti projekte i organizirati izložbe koja bi prezentirala Vaskovo
svoju samostalnost (…) Zbog poetičnosti kojom je nadahnuo djelo i u svima je nailazila na manje otpora nego u Splitu.
svoje radove prihvaćamo ih kao jedan od mogućih aspeka- Primjera u Hrvatskoj je bezbroj, počevši od Splita, Trogira,
ta nas samih, nalazeći u svakom od njih — Vitez, Akrobati, Dubrovnika, Zagreba pa nadalje, ali su posebno značajni
Gimnastičar, Ekvilibristi, Admiral, Kapetan — gotovo bismo i njegovi nastupi izvan države počevši od onog u Yorku u
rekli općenitu predodžbu toga pojma koji, u skladu sa svojim Engleskoj još 1959. godine pa sve do prezentiranja njego-
iskustvom, nadopunjujemo vlastitim sadržajem.“ (1971) Iako va spomenika Draženu Petroviću u Lausannei u Švicarskoj
se ovi opisi odnose na Vaskove slike i komorne skulpture 2000. godine (Šimat Banov, 2001) ili pak javnog predstav-
ljudskih likova, jednako su primjenjivi i na karakter njegove ljanja Biciklista u povodu Tour de France u Londonu 2014.
javne plastike koja, premda ne prikazivala ljudski lik, postav- godine. Postavljaju se onda pitanja: Zašto Split zavređuje
lja čovjeka u središte pozornosti i služi mu. Vaska? Zavređuje li ga uopće? Što bi bilo da Plavo stablo
Ovakvo shvaćanje Lipovčeve djelatnosti je u skladu s ili bilo koje kapitalno djelo ovog umjetnika bude oduzeto i
konceptom relacijske umjetnosti suvremenoga umjetničkog udomljeno drugdje gdje bi ga se više cijenilo te brže i lakše
kritičara Nicolasa Bourriauda (2002) te idejom umjetnosti prihvaćalo? Kao što je Plavo stablo krasilo Vukovarsku ulicu
kao terapije suvremenog filozofa Alaina de Bottona (2016). u Splitu, jednako ga je lako zamisliti kako krasi Champs-
Poruka koju oni žele poručiti jest da umjetnost ne znači Élysées u Parizu ili možda Abbey Road u Londonu.
32 mnogo ako nema dubljeg značenja i utjecaja na ljude koji 33
su u kontaktu s njom. Umjetnička djela danas trebaju biti
integrirana u svakodnevni život običnog čovjeka i govoriti o Izvori:
životu i djelovanju. Relacijska umjetnost, kakvoj bi se moglo
stremiti ako se želi iskoristiti puni potencijal umjetničkog 1. Bourriaud, N. (2002). Nicolas Bourriaud. Paris: Les
stvaralaštva, bila bi bazirana na ljudskim interakcijama i Presses du réel.
društvenom kontekstu i u tom smislu, javna skulptura i 2. de Botton, A. (2016). Art as Theraphy. London: Phai-
umjetnost uopće bi mogla pružiti odgovore na općeživotna don Press.
pitanja, poticati prolaznike na razmišljanje i buditi svijest 3. Klarić, M. (2017). ‘Venem bez njega’: Splićanin pod
o onome što se događa oko njih i unutar njih (Bourriaud, okriljem noći ostavio emotivni vapaj institucijama
2002). Plavo stablo bi, primjerice, moglo umiriti čovjeka kojeg mnogi potpisuju, ne znamo što se čeka?!.
samo svojom plavom bojom ili ga podsjetiti na ljepotu drve- [online] Slobodna Dalmacija. Dostupno na: https://
ća koje siječemo iako ih nedostaje. Plavo stablo može biti i www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/
dom pticama koje će zvučno uljepšati hladno gradsko okru- id/513711/venem-bez-njega-splicanin-pod-okri-
ženje. A za one koji su upoznati s putom koje je Plavo stablo ljem-noci-ostavio-emotivni-vapaj-institucija-
trebalo proći da se konačno postavi pred Domom mladih ma-kojeg-mnogi-potpisuju-ne-znamo-sto-se-ce-
prošle godine, ono može biti simbol ustrajnosti i prevlasti ka?utm_campaign=Echobox&utm_medium=So-
„malog čovjeka“ nad sustavom koji postavlja umjetnost i cial&utm_source=Facebook#link_time=1508943111
njezinu društvenu važnost u zadnji plan. [pregledano 23. prosinca 2018.].

4. Leskur Staničić, J. (2018). Izložbu Vaska Lipovca
pogledalo rekordnih 30 tisuća ljudi: Vratite nam
Plavo stablo! [online] Slobodna Dalmacija. Do-
stupno na: https://www.slobodnadalmacija.hr/
scena/kultura/clanak/id/526671/izlozbu-vaska-li-
povca-pogledalo-rekordnih-30-tisuca-ljudi-vra-
tite-nam-plavo-stablo [pregledano 23. prosinca
2018.].
5. Popadić, R. (2018). Mario Lipovac: Zahvalni smo
Gradu Splitu što će Plavo stablo ponovno traj-
no krasiti naš grad | DALMACIJA DANAS - obala,
otoci, Zagora. Najnovije vijesti iz Dalmacije.. [on-
line] Dalmacijadanas.hr. Dostupno na: https://
www.dalmacijadanas.hr/mario-lipovac-zahval-
ni-smo-gradu-splitu-sto-ce-plavo-stablo-ponov-
no-trajno-krasiti-nas-grad [pregledano 23. prosinca
2018.].
34 6. Lipovac, M. (2018). Društveni značaj javne skulptu- 35
re Vaska Lipovca: ne znamo što imamo dok to ne
izgubimo [intervju 17. prosinca 2018.].
7. Šimat Banov, I. (2001). Vasko Lipovac. Zagreb: Art
studio Azinović.
8. Šolman, M. (1971). Vasko Lipovac, Galerija Forum,
Zagreb, 26. 10./14. 11. 1970. Život umjetnosti, (14),
str. 130-132.
Dora Derado (Split, 1993.) diplomirala je povijest um-
jetnosti i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Trenutačno radi kao asistentica na Odsjeku za povijest
umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu.

36 37

VASKO LIPOVAC
I MOGUĆNOST
SKULPTURALNOG
PROJEKTA U SPLITU
— Božo Kesić
38 Odiseja Lipovčeva Plavog stabla završena je njegovim 39
smještanjem na tratinu ispred splitskog Doma mladih. Bez
obzira na početni entuzijazam, to obojeno stilizirano metal-
no stablo od svog ishodišta u Vukovarskoj ulici u Splitu do
danas, proživjelo je izazovan put ponegdje prožet sum-
njom i zanemarivanjem, a naposljetku se željno zazivalo i s
radošću i uz fanfare dočekalo na novom mjestu. Iskusilo je
ono mnoge selidbe, sklapanja i rasklapanja, a u konačnici
je iz Zagreba vraćeno u rodni grad gdje mu je nađeno po
svoj prilici dostojno mjesto kao kompenzacija za pretrplje-
ne patnje. Plavo stablo ušlo je na gradsku mapu na mala
vrata, „posađeno“ je u tajnosti, odakle je spontano izraslo
i uplovilo u splitski krvotok kao da je oduvijek bilo njegov
neizostavan dio. Na primjeru Plavog stabla ogleda se gotovo
čitav Lipovčev opus i o tom „Vaskovu efektu“ Splićani su
naučili neprestano govoriti s nekom dragošću i privrženo-
šću, stoga uopće nije čudio pritisak stanovnika da se ono
čim prije vrati u njihov grad. Plavo stablo i događanja koja
su pratila njegovu dosadašnju povijest u Splitu, primjer su

snage umjetnosti koja u ljudima može probuditi građansku Oni kojima je ovaj tekst od interesa, znaju da je Split u
odgovornost i usaditi vjeru u to da je moguće sudjelovati u posljednjem desetljeću doživio preobrazbu iz prometnog
preobrazbi vlastitog okružja i svakodnevice. u turistički centar srednje Dalmacije. Pritom su više-ma-
Unatoč tome postoje mišljenja kako je Lipovčeva umjet- nje sve kreativne ideje i ulaganja u Splitu usmjerena prema
nost u Splitu nedovoljno prisutna ili je podcijenjena. Gle- potonjoj djelatnosti, a veliki utjecaj nove „industrije“ (kako
dajući mogućnosti njegove skulpture u obzoru splitskoga je se u ovim vremenima oslovljava) dovoljno je snažan
javnog prostora, to bi svakako moglo biti točno; u to smo da izravno ili neizravno uvjetuje profile budućih poslova i
se mogli uvjeriti unisonim oduševljenjem koje je pratilo usmjerava interes već postojećih zanimanja prema svojim
uspješne, ali jednokratne „šetnje“ Lipovčeva opusa Splitom potrebama. U međuvremenu gradska vlast blagonaklono
prilikom kojih su njegovi Biciklisti ili Sveti Jeronim preuzi- gleda na taj trend, što je i logično s obzirom na to da se
mali ulogu privremene javne skulpture. Ipak, s druge strane blagajna uredno puni, a grad je, ako je suditi prema rele-
rijetko gdje postoji umjetnik čije je ime toliko sinonimno s vantnim recenzijama, postao jedan od trendy destinacija i
nekim gradom kao što je to Vaskovo sa Splitom – ili ba- top izbora za ljetovanje na Mediteranu i slično. Preduvjeti
rem njegovim mediteranskim obilježjima. U tom smislu za nastanak ove situacije godinama su puštali korijenje na
o recepciji Lipovčeva djela u Splitu zbilja ne treba trošiti našem tlu i došlo je vrijeme da se prizna kako je Split, po-
previše riječi. Ljudi žele uživati u neposrednom Lipovčevu sebice stara gradska jezgra, postao ekskluzivan za ogromnu
društvu, čak i ako je riječ o kopiji ili interpretaciji njegova većinu svojih građana. S druge strane, mnogi smatraju kako
40 umjetničkog izraza. Ako se, uz određeni oprez, smijemo po- je ovakva gradska strategija dugotrajno neodrživa i kako će 41
služiti jednim od autoru mrskih izraza koji Splitom vladaju Split, ako želi održati trenutačni imidž, morati razmisliti o
u ovo postgentrifikacijsko vrijeme nekontrolirane turističke svojoj budućnosti, o tome kako i u što sljedeće ulagati. U
ekspanzije i komercijalizacije svega i svačega, Lipovac je na jednom od scenarija bi se „fenomen Lipovac“ mogao poka-
neki način – splitski brand! zati ključnim.
Pomalo paradoksalno Lipovčeva umjetnost koja je s Krajem sedamdesetih godina, kao posljedica dugotraj-
jedne strane nastajala bez nekih velikih ciljeva i pretenzija, nog govora o krizi i alternativama monumentalnoj skulptu-
postigla je unutar zajednice privrženost i status na kojem ri u javnom prostoru, u njemačkom gradu Münsteru prvi
bi joj mnogi pozavidjeli. Prema tome moglo bi se razgova- put je ostvarena izložba na otvorenom nazvana „Skulptur
rati o tome kako Lipovac u Splitu nije u marginaliziranoj Projekte Münster“. To je projekt koji se od 1977. do danas
nego, upravo suprotno, u gotovo privilegiranoj poziciji koja (svakih deset godina) ostvaruje u tom gradu gostovanjem
trenutačno ne dolazi do izražaja zbog toga što gradom, kao eminentnih međunarodnih umjetnika čije skulpture privre-
gotovo cijelom Hrvatskom, vlada poredak u kojem se rijetko meno postaju dio münsterskoga javnog prostora. Prema
i teško dolazi do sredstava za poticanje („neslužbene“!) ustanovljenom pravilu, nakon svakog održanog izdanja ma-
umjetnosti i razvoja njezina referentnog tržišta. S obzirom nifestacije, nekoliko skulptura otkupom postaje gradskim
na to, ostaje pitanje kakva korist od takvog položaja i što vlasništvom i takva praksa s vremenom je dovela do toga
on u obzoru Lipovčeve i/ili umjetničke produkcije u Spli- da Münster postane najpoznatije odredište koje neprestano
tu uopće može ponuditi? Do odgovora pokušat ćemo doći privlači posjetitelje po polako rastućem gigantskom parku
nešto kasnije. skulptura. Na početku su građani Münstera bili protiv ideje

i takvog projekta u svom gradu, no to se ubrzo promijenilo, native ili proširenja trenutačne gradske turističke „ponude“.
što iz razvijanja senzibiliteta prema zanimljivim skulptura- Naime, dok je u münsterskom i zagrebačkom slučaju bilo
ma oslobođenih bilo kakve „državno posredovane estetike“ riječi o idealističkim projektima proizašlima iz vapaja za
(Potkonjak, S., Pletenac, T., 2011), a što iz uvida u blagotvor- oslobađanjem od zagušujuće tradicije, u današnjem Splitu
no djelovanje tog projekta na popularnost grada i njegov takvo rezoniranje teško da bi dobilo potporu koju zaslužu-
budžet. Kasnije je takav projekt i drugdje bio emuliran na je, posebice stoga što ni tridesetak godina ranije u nekim
različite načine pa tako samo u Hrvatskoj nastaje niz izloža- drugim uvjetima nije uspio zaživjeti sličan projekt (kipar-
ba i projekata za koje je teško reći da nisu barem djelomice ska radionica u sklopu Art ljeta ‘87). Umjesto toga danas je
inspirirani „Skulptur Projekte Münsterom“. Među njima sva- izglednije da bi se za projekte poput jednog parka skulptu-
kako treba izdvojiti Sekciju Prijedlog Zagrebačkog salona, ra ili organiziranog plasmana nespomeničke skulpture u
produžetak službene salonske selekcije koja je omogućila urbano tkivo grada, potpora dobila isključivo ako je oprav-
sjeme nastanka zagrebačke Aleje skulptura, danas prepo- dana stabilnim ekonomskim rezonom i zdravom financij-
znatljivog i atraktivnoga gradskog repera. skom projekcijom. Zahvaljujući Lipovčevoj poziciji o kojoj je
I na münsterskom i na zagrebačkom primjeru razvidno prethodno bilo riječi, ako dođe do ozbiljnijih koraka prema
je da je riječ o uspješnim interpolacijama javne skulpture u ostvarenju nekoga skulpturalnog projekta, koja od skulptu-
urbani okoliš i društveni život, a sve pod okriljem i uz finan- ra-nespomenika poput već spomenutih Biciklista vjerojatno
cijsku podršku nadležnih gradskih institucija. To su projekti bi bila prva u „redu čekanja“ na realizaciju. Samim time, uz
42 koji su nadišli svoja izvorna očekivanja, o čemu svjedoči neka već postojeća djela u javnom prostoru poput Bavče- 43
to da je Münster na tom temelju u globalnim razmjeri- vićeve Motike ili Galebova ili pak Hrastine Pirije, Lipovac bi
ma profitirao i novčano i marketinški, dok je Zagreb dobio mogao biti lučonoša nečega u što bi se mogli uključiti i dru-
atraktivnu vizuru koja se skladno prožima s rekreacijskim i gi splitski i relevantni međunarodni umjetnici koji bi projekt
ladanjskim aktivnostima koje se ondje odvijaju, a u buduć- podigli na višu razinu, a Splitu posljedično podariti i svježi
nosti se planira dopuna postojećeg reda skulptura novima. identitet. Ovisno o uspjehu projekta, možda bi se u Splitu
Ono što se u oba slučaja pokazalo dobitnom kombinacijom jednom mogao zamisliti i centar za suvremenu skulptu-
jest prepoznavanje i aktivno institucionalno pokroviteljstvo ru koji bi mogao imati svoj fundus, ali djelovati i kao depo
nespomeničke javne skulpture kao suvremenog izraza koji skulptura i institucija za istraživanje suvremene skulpture.
likovno obogaćuje svoj neposredni okoliš i pruža osjećaj de- Mogućnosti su neizmjerne, ali da se vratimo na potencijal-
mokratičnosti prostora koji nam je, ironično, danas potreb- ni skulpturalni projekt s Lipovcem kao predvodnikom – ta
niji nego ikada. ideja uz uvjerljivu prezentaciju pred gradskim vlastima i
Konačno, ako se, s obzirom na ono što je dosad na- inicijativu kakvog stručnog savjeta poput gradskog vijeća za
pisano, vratimo obzoru Splita i Lipovca, i napustimo bilo kulturu te uz povoljno mišljenje građana, ne čini se toliko
kakve plemenite nakane i ideje o umjetnosti kao sredstvu neostvarivom.
koje bi dalo mesa kosturu godinama uhodavane ekonom-
ske perspektive grada Splita, moguće je zamisliti Lipovčevu
skulpturu kao dio samostalnog ili kakvog većeg projekta u
splitskom javnom prostoru koji bi mogao imati ulogu alter-

Izvori:
1. Butković Mićin, L. (2008). Sekcija Prijedlog
Zagrebačkog salona 1971. – 2002. / Zamisli i
realizacije na polju javne skulpture grada Zagreba.
Anali Galerije Antuna Augustinčića, 27, 7-74.
2. Alujević, D., Der-Hazarijan Vukić, A., Ferber Bogdan,
J. (2006.). Zagrebačka javna skulptura – inicijative
i realizacije osamdesetih. Anali Galerije Antuna
Augustinčića, 21-25, 441-462.
3. Potkonjak, S. i Pletenac, T. (2011). Kada spomenici
ožive – „umjetnost sjećanja“ u javnom prostoru.
Studia ethnologica Croatica, 23 (1), 7-24.
Božo Kesić (Split, 1990.) diplomirao je povijest
umjetnosti i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu.
44 Trenutačno je zaposlen kao asistent na Umjetničkoj 45
akademiji u Splitu.

46 47

O (NE)LOGIČNOSTI
JAVNE SKULPTURE:
POTENCIJAL VASKA
LIPOVCA U SPLITU
— Mirela Plenković
48 Umjetnost u javnom prostoru počesto se znala manifestirati 49
kao skulpturalna forma. Uloga i forma javne skulpture
nedjeljive su od umjetničkih, društvenih i političkih okolnosti
unutar kojih nastaju i kao takve, bilo da su u funkciji
estetizacije i humanizacije prostora, markiranja mjesta
od javnog značaja ili pak bilježenja sjećanja i događaja iz
kolektivne povijesti, postaju svojevrstan genius loci.
Memorijalno značenje skulpture Rosalind Krauss
prepoznaje kao najtrajnije te ga u eseju „Kiparstvo u
proširenom polju“ naziva „logikom spomenika“ (1989).
Stoljećima je primarna funkcija skulpture bila njezina
komemorativna reprezentacija, permanentno vezana uz
neko određeno mjesto. Takva je skulptura uglavnom figu-
rativna i vertikalna, izvedena u trajnom materijalu koji će
odoljeti zubu vremena i svjedočiti o neprolaznosti prika-
zanoga, a postament na kojem je uglavnom postavljena
značajan je dio strukture jer funkcionira kao posrednik
između stvarnog mjesta i reprezentativnog znaka
(Krauss, 1989).

Već će krajem 19. stoljeća Auguste Rodin svoje Građane arhitekturi i urbanizmu, politici, socijalnoj geografiji, antro-
Calaisa spustiti s visokog pijedestala i približiti ih promatra- pologiji prostora i sl.), stoga se djelo suvremene umjetnosti
ču s ulice u neposrednom mu prostoru. Uslijedit će moder- u javnom prostoru više ne može analizirati „u vakuumu kao
nistička dekonstrukcija spomeničke logike, ali i nadilaženje objekt u kontekstu povijesti umjetnosti“ (Hackemann, 2012).
klasičnih granica skulptorskog medija uopće. Osim propi- Spomenička skulptura profilira se kao dominantan oblik
tivanja mogućnosti novih materijala i eksperimentiranja s aktualnih umjetničkih intervencija u javnom prostoru grada
različitim formama, stanovite se promjene odvijaju i u kon- Splita. Inicijative za podizanjem spomenika mahom pokreću
tekstu prostornog pozicioniranja. Nova skulptura tako nije pojedinci nedorasli tom zahtjevnom formalnom i urbanistič-
opredmećeno sjećanje predodređeno za konkretni gradski kom izazovu, a mišljenje struke se zanemaruje ukoliko ne
punkt, već autoreferencijalni trag u prostoru koji upućuje dijeli jednake svjetonazore i estetske (ne)ukuse. Rezultat te
na „svojevrsnu neukotvljenost, bezavičajnost i posvemašnji diletantske prakse u pravilu je anakrona spomenička plasti-
gubitak mjesta“, poput radova C. Brancusija ili H. Moorea ka – figurativna (razumljiva) skulptura, ponosno uglavljena
(Krauss, 1989). Naposljetku, skulptura iz „proširenog polja“ na visokom postamentu i najčešće smještena u sasvim pro-
ne može se više razmatrati kao medij definiran stabilnim mašenom prostornom okruženju. Posebno su simptomatični
materijalom i/ili topografskom pozicijom, kao što su to slučajevi recentnih javnih spomenika u službi nacionalne
potvrdile umjetničke prakse R. Smithsona, M. Heizera ili R. identifikacije koji nesretnim rješenjima više degradiraju ne-
Serre iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća (Krauss, 1989). goli komemoriraju. Premda ovakav tip spomenika često nai-
50 Danas radove tih umjetnika kontekstualiziramo u okviri- lazi na kritike stručne javnosti, diskusija oko njihove „logike“ 51
ma land arta, procesualnih instalacija i intervencija koje se svodi se tek na politizirano pitanje o tome koje sjećanje
obično realiziraju u nenastanjenim i nedostupnim prostori- valja materijalizirati, kako ga kiparski oblikovati i kvalitetno
ma u prirodi, a široj su publici dostupni tek videodokumen- „uprostoriti“. Ono što izostaje jest sveobuhvatniji pristup
tacijom ili fotodokumentacijom. prema praksi spomeničkog komemoriranja s obzirom na
Kako se razvoj skulpture odvijao redukcionističkom logi- zahtjeve suvremenog konteksta. Lewis Mumford već je prije
kom, od skulpture kao forme, preko skulpture kao strukture osamdeset godina ukazao na proturječnost pojma modernog
do skulpture kao mjesta, kao što je to istaknuo Carl Andre, spomenika („ako je spomenik, nije moderan; a ako je mode-
u postmodernističkoj kategoriji skulptura-mjesto uvažava ran, ne može ni biti spomenik“), a za memorijalnu skulpturu
široko semantičko polje prostora u kojem egzistira, a njezin prošlih generacija, odabranu kao simbol vlastite besmrtnosti
identitet ovisi o relacijskim odnosima koji pritom nasta- i bezvremenosti, zapisao da se u modernom gradu doimaju
ju. Prostor proizvodnje, distribucije, promocije i recepcije poput „dječje krpene lutke kojoj dijete zaigrano pripisuje
suvremene umjetnosti jednako se tako nastavlja širiti i život“ (1938). Danas možda ne bi trebalo ići toliko daleko
umjesto prirode, sve češće zauzima urbani gradski prostor. i prikloniti se Mumfordovim subverzivnim idejama u duhu
Umjetnički sadržaj infiltrira u materijalnu i simboličku infra- modernističkog skepticizma, ali suvremeni urbani prostori
strukturu grada, okupirajući područja od izoliranih, rubnih zasigurno iziskuju iznalaženje memorijalnih rješenja koja će,
industrijskih zona do napučenih gradskih trgova. Suvreme- ne samo nadići retrogradni likovni jezik, već i svoju puku
nost umjetničkih praksi u javnom prostoru očituje se kroz fizičku prisutnost zamijeniti aktivnim dijalogom s promatra-
interdisciplinaran pristup gradu (ključna je informiranost o čima, prostorom, kontekstima i situacijama.

Ako se izuzme tradicija podizanja spomenika, u Splitu skulpture; ne funkcioniraju kao „nerazumljivi“ autoreferen-
preostaje tek nekoliko primjera javne plastike koja nije ko- cijalni znakovi u prostoru, ne nose ni teško breme povi-
memorativnog karaktera (primjerice, Pirija Kažimira Hra- jesti i odgovornosti zbog iste, već svima bliskim jezikom
ste, Plavo stablo Vaska Lipovca). U tom je kontekstu bitno nedvosmisleno komuniciraju uobičajenu aktivnost i isječak
spomenuti i neka ranija nastojanja, poput kiparske radioni- iz svakodnevna života. Zbog univerzalnosti i spontanosti
ce koju je Davor Matičević organizirao u okviru umjetničke njihova karaktera, promatrač koji s njima dijeli zajednič-
manifestacije „Art ljeto“ 1987. godine. Radionica je okupila ku naviku slučajno ih može zateći na relacijama koje su i
renomirana kiparska imena ondašnje države, a njihove su inače dio njegove svakodnevice – Biciklisti se tako mogu
monumentalne skulpture postavljene na različitim lokaci- žurno spuštati niz Marjan, spretno provlačiti uskim ulicama
jama u javnom gradskom prostoru. Individualizirane umjet- palače ili nestrpljivo čekati na semaforu... No, zeleno svjetlo
ničke poetike i „nomadski“ karakter skulptura naišli su na upalit će im se tek u trenutku kad aktualna i dominantna
nerazumijevanje i negativnu recepciju onodobne javnosti. praksa podizanja spomeničke skulpture dođe u srazmjer s
Nedugo po postavljanju djela su uklonjena, a do danas je postavljanjem one nememorijalne, a tad će Biciklisti moći
ostala tek Ruža vjetrova Jagode Buić na Matejušci. Otprilike bezbrižno „pedalirati“ ulicama našeg grada.
u istom vremenskom okviru, Duško Kečkemet zalagao se za
postavljanje skulptura Dušana Džamonje na prostoru robne
kuće Koteks i u novoj Ulici Ruđera Boškovića, za koji su Izvori
52 predviđene bile dvije velike fontane s bazenima, no ni inve- 53
stitori ni gradska uprava nisu prepoznali vrijednost „besko- 1. Hackemann, R. (2012). Stuck Between Disciplines
risnih skulptura-fontana“ (2006). Nešto ranija Kečkemetova – Notes on Public Art Discourse in 2012. [online]
ideja o realizaciji parka skulptura na Mejama, kao što je to Rebecca Hackemann. Dostupno na: https://
već bila praksa u nekim drugim gradovima bivše države, rebeccahackemann.com/assets/stuck-between-
također nije imala odjeka (2006). disciplines_notesonpublic-_artdiscourse2012.pdf
Iz dosadašnjih iskustava proizlazi činjenica da će kip [Pristupljeno 13. siječnja 2019.].
lišen ideološkog predznaka svoje mjesto teško pronaći u 2. Kečkemet, D. (2006). Skulptura na otvorenome:
javnom prostoru grada. Pa ipak, zaslugom individualnih slučaj Splita. Anali Galerije Antuna Augustinčića,
napora, ponekad iz galerijskog prostora na ulicu uspijevaju 21–25, 465–470.
izići i apolitičke, „bezopasne“ skulpture poput onih Vaska 3. Krauss, R. (1989). Kiparstvo u proširenom polju.
Lipovca u Splitu. Premda će vani boraviti tek povremeno (i Quorum, 5, 304–310.
privremeno), poput Biciklista koji su svega nekoliko puta 4. Mumford, L. (1938). The Culture of Cities. New York:
sudjelovali u „utrkama“ na zapadnoj obali ili na ulici uz Harcourt, Brace.
umjetnikov atelje, njihov je potencijal za ostanak u javnoj
sferi neupitan. Bitna je karakteristika Lipovčevih skulptu-
ra, pa tako i Biciklista, da ih je u odnosu na sadržaj, for- Mirela Plenković (Split, 1994.) apsolventica je povijesti
mu, prostor i promatrača moguće situirati gotovo sasvim umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu u Splitu.
nenametljivo. Oni su, u svojoj „običnosti“, lako prijemčive

54 55

56 57

58 59

POPIS ILUSTRACIJA
|     | STR. 2                               | STR. 14                               |     |
| --- | ------------------------------------ | ------------------------------------- | --- |
|     | Vasko Lipovac: Prijedlog za Split    | Vasko Lipovac: Plavo stablo,          |     |
|     | III (Modularna skulptura),           | postavljeno na Gornjem                |     |
|     | Ulica Šime Ljubića (negdašnja        | gradu prigodom umjetnikove            |     |
|     | Ulica braće Borozan), Split, 1974.   | retrospektivne izložbe u Galeriji     |     |
|     | (autor fotografije: Mladen Tudor,    | Klovićevi dvori, Zagreb, 2017.        |     |
|     | izvor: fotodokumentacija Ateljea     | (autor fotografije: Damil Kalogjera,  |     |
|     | Vasko Lipovac)                       | izvor: fotodokumentacija              |     |
Ateljea Vasko Lipovac)
STR. 4
|     | Vasko Lipovac: Plavo stablo,           | STR. 17                           |     |
| --- | -------------------------------------- | --------------------------------- | --- |
|     | Vukovarska ulica (u blizini Ateljea    | Vasko Lipovac: Biciklisti,        |     |
|     | Vasko Lipovac), Split, postavljeno     | Broadgate Centre, London, 2014.   |     |
|     | 2011. i uklonjeno 2015. godine (autor  | (autor fotografije: Holly Wren,   |     |
|     | fotografije: Mario Lipovac, izvor:     | izvor: fotodokumentacija          |     |
|     | fotodokumentacija Ateljea Vasko        | Ateljea Vasko Lipovac)            |     |
Lipovac)
STR. 18
|     | STR. 6–7                        | Vasko Lipovac: Prijedlog za          |     |
| --- | ------------------------------- | ------------------------------------ | --- |
|     | Transport Plavog stabla 2015.   | Split III (Modularna skulptura),     |     |
|     | godine (autorica fotografije:   | Ulica Šime Ljubića (negdašnja        |     |
| 60  | Ivana Kevo)                     | Ulica braće Borozan), Split, 1974.   | 61  |
(autor fotografije: Mladen Tudor,
|     | STR. 8-9                      | izvor: fotodokumentacija Ateljea  |     |
| --- | ----------------------------- | --------------------------------- | --- |
|     | Vasko Lipovac: Plavo stablo,  | Vasko Lipovac)                    |     |
detalj, Zagreb, 2017. (autor
|     | fotografije: Damil Kalogjera, izvor:  | STR. 24–25                        |     |
| --- | ------------------------------------- | --------------------------------- | --- |
|     | fotodokumentacija Ateljea Vasko       | Vasko Lipovac: Prijedlog za       |     |
|     | Lipovac)                              | SplitIII (Modularna skulptura),   |     |
Ulica Šime Ljubića (negdašnja
|     | STR. 10–11                      | Ulica braće Borozan), Split, 1974.  |     |
| --- | ------------------------------- | ----------------------------------- | --- |
|     | Vasko Lipovac: Plavo stablo,    | (autor fotografije: Mladen Tudor,   |     |
|     | detalj, Zagreb, 2017. (autor    | izvor: fotodokumentacija Ateljea    |     |
|     | fotografije: Damil Kalogjera,   | Vasko Lipovac)                      |     |
izvor: fotodokumentacija
|     | Ateljea Vasko Lipovac) | STR. 26 |     |
| --- | ---------------------- | ------- | --- |
Vasko Lipovac: Plavo stablo, Bad
|     | STR. 12–13                    | Ragaz, Švicarska, 2002. (autor  |     |
| --- | ----------------------------- | ------------------------------- | --- |
|     | Vasko Lipovac: Plavo stablo,  | fotografije: Mario Lipovac,     |     |
|     | postavljeno na Gornjem        | izvor: fotodokumentacija        |     |
|     | gradu prigodom umjetnikove    | Ateljea Vasko Lipovac)          |     |
retrospektivne izložbe u Galeriji
|     | Klovićevi dvori, Zagreb, 2017.        | STR. 35                            |     |
| --- | ------------------------------------- | ---------------------------------- | --- |
|     | (autor fotografije: Damil Kalogjera,  | „Venem bez [Plavog stabla]“,       |     |
|     | izvor: fotodokumentacija Ateljea      | Split, 2017. (fotografirao Nikola  |     |
|     | Vasko Lipovac)                        | Križanac 2019. godine)             |     |

STR. 36–37 STR. 58–59
„Venem bez [Plavog stabla]“, Vasko Lipovac: Biciklisti, Bol
Split, 2017. (fotografirao Nikola na otoku Braču, 1998. (autor
Križanac 2019. godine) fotografije: Marko Lipovac, i
zvor: fotodokumentacija
STR. 38 Ateljea Vasko Lipovac)
Vasko Lipovac: Plavo stablo,
križanje Slobode ulice i STR. 60
Mažuranićeva šetališta pokraj Vasko Lipovac: Prijedlog za Split
Doma mladih, Split, 13. lipnja 2018. III (Modularna skulptura),
(autor fotografije: Miroslav Lelas, Ulica Šime Ljubića (negdašnja
izvor: DALMACIJA danas) Ulica braće Borozan), Split, 1974.
(autor fotografije: Mladen Tudor,
STR. 45. izvor: fotodokumentacija Ateljea
Vasko Lipovac: Plavo stablo, Vasko Lipovac)
križanje Slobode ulice i
Mažuranićeva šetališta pokraj STR. 63
Doma mladih, koncert grupe Vasko Lipovac: Nedjelja, 1938.,
TBF, Split, 13. lipnja 2018. (autor skulptura postavljena na Rivi
fotografije: Miroslav Lelas, u povodu otvorenja njezina
izvor: DALMACIJA danas) preuređenja, Split, 2007.
(izvor: fotodokumentacija
STR. 46–47 Ateljea Vasko Lipovac)
Vasko Lipovac: Plavo stablo,
62 križanje Slobode ulice i 63
Mažuranićeva šetališta pokraj
Doma mladih, Split, postavljeno
2018. (autor fotografije: Mario
Lipovac, izvor: fotodokumentacija
Ateljea Vasko Lipovac)
STR. 48
Vasko Lipovac: Biciklisti, Bol
na otoku Braču, 1998. (autor
fotografije: Marko Lipovac, izvor:
fotodokumentacija Ateljea Vasko
Lipovac)
STR. 54–55
Vasko Lipovac: Biciklisti,
London, 2014. (autor fotografije: Marko
Lipovac, izvor: fotodokumentacija
Ateljea Vasko Lipovac)
STR. 56–57
Vasko Lipovac: Biciklisti,
Zapadna obala, Split, 2015. (autor
fotografije: Marijo Bašić, izvor:
fotodokumentacija Ateljea Vasko
Lipovac)

IMPRESSUM
|     | IZDANJA FILOZOFSKOG   | FOTOGRAFSKI PRILOZI       |
| --- | --------------------- | ------------------------- |
|     | FAKULTETA U SPLITU /  | Arhiv Udruge VAL, Split,  |
|     | EDITIONES FACULTATIS  | portal DALMACIJA danas    |
PHILOSOPHICAE UNIVERSITATIS
|     | SPALATENSIS | TISAK |
| --- | ----------- | ----- |
kerš
IZDAVAČ
|     | Filozofski fakultet u Splitu | NAKLADA        |
| --- | ---------------------------- | -------------- |
|     | Poljička cesta 35            | 100 primjeraka |
21000 Split
|     | www.ffst.unist.hr  | Odobrilo Vijeće Filozofskog  |
| --- | ------------------ | ---------------------------- |
fakulteta u Splitu odlukom od
|     | ZA IZDAVAČA | 13. veljače 2019. |
| --- | ----------- | ----------------- |
izv. prof. dr. sc. Gloria Vickov,
|     | dekanica       | Split, 2019. |
| --- | -------------- | ------------ |
|     | GLAVNI UREDNIK | —            |
doc. dr. sc. Gordan Matas, prodekan
|     | za znanost i međunarodnu suradnju | Zahvaljujemo Mariju Lipovcu za  |
| --- | --------------------------------- | ------------------------------- |
svesrdnu podršku pri realizaciji
|     | UREDNICI                           | radionice Misliti skulpturu, kao  |
| --- | ---------------------------------- | --------------------------------- |
| 64  | doc. dr. sc. Dalibor Prančević     | i portalu DALMACIJA danas na      |
|     | Dora Derado, mag. educ. hist. art. | ustupljenim fotografijama Plavog  |
stabla Vaska Lipovca s inauguracije
|     | RECENZENTICE | na njegovoj današnjoj lokaciji. |
| --- | ------------ | ------------------------------- |
doc. dr. sc. Ivana Čapeta Rakić
|     | (Filozofski fakultet u Splitu)     | Posebnu zahvalu za ustupljene     |
| --- | ---------------------------------- | --------------------------------- |
|     | dr. sc. Ivana Mance                | fotografije dugujemo i Mariju     |
|     | (Institut za povijest umjetnosti,  | Bašiću, Damilu Kalogjeri, Ivani   |
|     | Zagreb)                            | Kevo, Nikoli Križancu, Miroslavu  |
Lelasu i Marku Lipovcu.
TEKSTOVI
|     | Petra Dajak      | Ovu je radionicu financirala       |
| --- | ---------------- | ---------------------------------- |
|     | Dora Derado      | Hrvatska zaklada za znanost        |
|     | Božo Kesić       | projektom Pojavnosti moderne       |
|     | Mirela Plenković | skulpture u Hrvatskoj: skulptura   |
na razmeđima društveno-
|     | KOREKTURA         | političkog pragmatizma,   |
| --- | ----------------- | ------------------------- |
|     | Dalibor Prančević | ekonomskih mogućnosti i   |
|     | Mario Lipovac     | estetske kontemplacije,   |
broj IP-2016-06-2112.
LEKTURA
Sonja Žarko-Krvavica
GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Nikola Križanac

66