# RETROSPEKTIVA VASKA LIPOVCA Radost života i blaga erotika jednog od najvećih interpreta Mediterana

**Piše:** Patricia Kiš
**Objavljeno:** 13. rujan 2017. 22:22 (Jutarnji list)

“Moji su radovi blaga erotika. Erotika je nešto što čovjeka, ako je normalan, zanima i kad je mlad, i sa 75, i sa 85 godina.”

Vasko Lipovac tumačio je svoja djela vrlo precizno. Publika je u njegovom radu prepoznavala radost življenja, a on je odgovarao: “Nikad nisam imao svjesnu namjeru unositi humor ili ironiju u svoje radove, ali život je takav. Iako su moji likovi često osamljeni i vrlo često tužni, u njima se osjeća radost života. A erotika je uvijek važan pokretač, ponese baš preko neočekivanih detalja, kroz neke atmosfere koje su teško čitljive dok se ne zakorači u svijet motiva.”

Vasko Lipovac preminuo je na ljeto 2006. godine, u 76. godini života.

U međuvremenu se njegov rad kontekstualizirao, bilo kroz tematske izložbe umjetnina o kojima se brinu nasljednici, tri sina, Mario, Marko i Ranko, bilo kroz opsežniju izložbu koja mu je krajem prošle godine bila posvećena u Galeriji Miodrag Dado Đurić u Cetinju. Zanimljiva je bila i izložba ranih radova u Splitu, održana također prošle godine, na kojoj je Zvonko Maković u vitraju “Žena s mačkom” iz sredine pedesetih, 1955., prepoznao temelje za kasnije Lipovčevo stvaralaštvo, odnosno prvi važniji Lipovčev rad. Međutim, nije bilo njegove retrospektive.

Jedanaest godina nakon umjetnikove smrti, u Galeriji Klovićevi dvori 14. rujna otvaraju veliku retrospektivu Vaska Lipovca koja će trajati sve do 9. siječnja.

## Umjetnikova traganja
Autor je izložbe Zvonko Maković, kustosica Ana Medić. Lipovac je bio plodan autor, ostavio je mnoštvo djela iza sebe, a za izložbu koja se proteže na dva kata odabrano je njih nešto više od dvije stotine - skulptura, slika, grafika, crteža, reljefa, instalacija, intimnih crtačkih zapisa, dakle, vrlo različitih medija. Kronološki se protežu od pedesetih do 2006. godine, jer je Lipovac stvarao do pred sam kraj života, čitavo vrijeme punim žarom i jednakom strašću, nije bilo slabijih faza, umjetnost je za njega bila nužnost. Izložba nudi novo viđenje ključnih djela Lipovčeva opusa, većina je radova na izložbi iz arhiva obitelji.

U pozivu na izložbu navodi se da rani radovi “podcrtavaju važnost Lipovčeva ishodišta u najranijim dodirima sa stvaralaštvom unutar zavičajnih Škaljara, Kotora”, no njegova najranija ostvarenja, koja je stvarao prije studija na zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, nažalost, nisu sačuvana.

Na samom početku izložbe, u prvoj prostoriji, uz “Ženu s mačkom” izložena su umjetnikova traganja, npr. u geometrijskoj apstrakciji i enformelu, koja su, doduše, bila kratkoga vijeka, slijede reljefi, potom monokromnija faza, a obilazak izložbe završava erotskim motivima na dasci, koji su kronološki i među posljednjim umjetnikovim radovima. Živopisne glave mornara i udovica koje je oblikovao iz drva u postavu su u Klovićevim dvorima na postamentima različitih visina, a “Biciklisti”, jedna od najpoznatijih umjetnikovih skulptura, koju čini mnoštvo likova, u zasebnoj su prostoriji. Posebno su izdvojene, vizualno, i faze kada umjetnik radi sa zlatom te monokrome faze: bijele skulpture i one zrcalne.

Vasko Lipovac rođen je 1931. u Škaljarima, malom naselju neposredno pored Kotora u Crnoj Gori, kao najmlađi od petoro djece. Umjetnikova majka Antica, koja je i sama imala sklonost ka umjetnosti, bila je iz dobrostojeće kotorske obitelji, otac joj je bio ugledni zemljoposjednik Maksimilijan Lui. Otac, trgovac i brodski agent Spasoje Lipovac, cijenio je i kupovao umjetnine, dok je bilo novaca. U njihovoj su kući česti gosti bili umjetnici, tako da je odabir zanimanja najmlađeg sina od petoro djece bio razumljiv za obitelj, otpora nije bilo.

## Mijene i traženja
Opće poimanje javnosti na spomen Vaska Lipovca figure su Mediterana, potom mornari, udovice, nevjeste, kicoši, šetači po rivi, biskupi, pa erotika, duhovita i vrckava najčešće (njegove su erotske figure jedne od najrazrađenijih u našoj umjetnosti), pa sportski motivi, uz “Bicikliste” i žongleri, boksači, gimnastičari, bacači diska, dizači utega. Boje su temeljne i jake, publika ga voli, osjeća njegova djela.

No, taj rukopis, općepoznat u široj javnosti, pokazat će i ova izložba, rukopis je do kojega je došao postepeno, mnogim mijenama i traženjima, posebno tijekom njegova formiranja, pedesetih godina prošlog stoljeća. Upravo ta kontekstualizacija koju donosi ova retrospektiva bila je nužna za sagledavanje Lipovčeva rukopisa.

## Kod Hegedušića
Nakon završene Akademije primijenjene umjetnosti u Zagrebu Lipovac je bio u radionici Krste Hegedušića, a poznato je kako je Hegedušić birao isključivo najtalentiranije studente. U to doba uz “Ženu s mačkom” nastaje i rad “Morski konjic”: pomak ka stilizaciji i apstrakciji. Zvonko Maković kao ključna djela ističe i dva rada nastala 1956. godine: sliku “Kišobran” koja je, kako tumači, važna iz više razloga: “stilizacija koju ovdje provodi drugačija je od svega što je radio ranije. Riječ je o nizanju shematiziranih antropomorfnih figura kojima su tijela okomiti raznobojni pravokutnici, a glave kugle s jedva naznačenim crtama lica”, dok je slikom “Ikona” “naznačio sve ono na čemu će od šezdesetih pa nadalje graditi svoju karakterističnu figuraliku”.

Tijekom majstorske radionice kod Hegedušića Lipovac se sprijateljuje s Ordanom Petlevskim, zajedno izlažu u Velikoj Britaniji, u City of York Art Gallery hvali ih veliki likovni kritičar Herbert Read, piše kako su obojica vrijedni pažnje, “svaki na svoj način”. Lipovčeve radove kupuje i Peggy Guggenheim. Krajem pedesetih nakratko je pod utjecajem EXAT-a 51, no djela geometrijske apstrakcije kasnije definira kao svoj promašaj, iako ne treba na to tako gledati: iz ove je faze zasigurno mnogo naučio o redukciji motiva.
