← Natrag na bibliografiju

novinski članak, osvrt, kritika / 02.03.2011.

Nećete u Akademiju, niste ni prije! (Slobodna Dalmacija, 2011.)

Prijepis i tekst zapisa

PREUZIMANJE DOKUMENTA

SAŽETAK

Kritički esej Davora Krila objavljen u Slobodnoj Dalmaciji povodom 150. obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Autor propituje anakrone kriterije i zatvorenost Akademije, podsjećajući na brojne velikane hrvatske kulture i umjetnosti koji su ostali pred njezinim vratima, među kojima je i pokojni Vasko Lipovac – jedan od najeminentnijih autora hrvatske postmoderne čiji je opus nezaobilazan i izvan granica Hrvatske.


INTEGRALNI TEKST

KOJI SU ZASLUŽNICI NAŠE KULTURE OSTALI PRED VRATIMA PALAČE NA STROSSMAYEROVOM TRGU

Nećete u Akademiju, niste ni prije!

Najskuplji starački dom u državi, ustanova za osiguravanje sinekura podobnima, tvrđava nepravde i

intelektualne pasivnosti… – samo su neki od epiteta kojima je zadnjih godina dočaravan imidž HAZU-a u

domovinskoj javnosti.

Kako Akademija u travnju slavi svoj 150. rođendan, nije baš red zasuti ih još jednom uvredama i pogrdama,

usprkos činjenici da ih je taj samoproglašeni Olimp nacionalne pameti u mnogo aspekata zaslužio.

Respektirajući Strossmayerove osnivačke namjere puno više nego njegove sljedbenike, rođendansku čestitku

ćemo garnirati tek podsjećanjem na nacionalne velikane iz sfera umjetnosti i društvenih znanosti čijem djelu i

imenu izostanak titule hrvatskog akademika nije nimalo smetao.

Dapače, puno veću štetu bilježi vjerodostojnost ustanove u kojoj su politička opredjeljenja i zavist kolega bivali

čvršći kriteriji za nečije članstvo, nego kreativni i intelektualni dometi. Na primjer, Stanko Lasić – autor

čuvenoga ‘Sukoba na književnoj ljevici’, krležolog, erudit, povjesničar i teoretičar književnosti – do danas nije

dospio postati hrvatski akademik, iako je njegov opus nezaobilazno i opće mjesto kroatistike.

Lasić, koji živi u Parizu, ima tek status dopisnoga člana HAZU, jednako kao i književnica Irena Vrkljan,

ugledni profesor usporednog prava na prestižnom američkom sveučilištu Yale Mirjan Damaška ili profesor na

teološkom fakultetu i najveći živući bibličar u Hrvata fra Bonaventura Duda.

Radi plastičnije percepcije skandaloznoga tretmana ovih nacionalnih veličina na Strossmayerovom šetalištu,

dovoljno je pribilježiti da titulu s njima ravnopravno dijeli pisac i filozof Alain Finkielkraut, francuske domovine

sin.

Hram čuvara

Knjige najvećega hrvatskog germanista obavezna su literatura na sveučilištu, ali Viktoru Žmegaču ta činjenica

također nije pomogla da bude više od dopisnoga člana HAZU. Zbog dobne granice, to će vječito i ostati. Za

razliku od naše domaće, ovaj živi sinonim za erudiciju, inteligenciju i učenost punopravni je član saske

Akademije: riječ je o čovjeku koji kao stranac Nijemcima piše knjige o njihovoj umjetnosti, književnosti i

kulturi.

Cinici u vrhu HAZU-a to vjerojatno smatraju pravednim rješenjem, iako Žmegač svoje enciklopedijsko znanje

puno češće pretače u hrvatski jezik: samo u zadnje tri godine – tri kapitalna djela. Ni Danijel Dragojević – po

mišljenju mnogih najveći hrvatski živući pjesnik – nije u životu puno patio zbog uskrate akademske časti. Po

nekim glasinama, kandidatura mu je svojedobno čak bila ponuđena, ali ju je beskompromisno odbio.

Treba li uopće podsjećati da se ni ‘naša najveća suvremena pjesnikinja’ – kako su iz HAZU zborno titulirali

Vesnu Parun – nije dospjela zaogrnuti plaštem akademkinje. Umjetničku veličinu nisu joj nikad odricali, ali su

je smatrali odveć nekonvencionalnom da bi se pridružila njihovom posvećenom društvu. Vesna je umrla, a

Akademiji ostaje zauvijek živjeti sa sramotom.

Premda su i te kako živi i intelektualno i spisateljski plodni, ni hrvatski dramaturzi Slobodan Šnajder i Ivo

Brešan – vjerojatno zbog ideološke ili političke ‘nekonvencionalnosti’ – nisu u krugu nominiranih za primanje u

HAZU. Da je u nekoj drugoj kulturi napravio samo ‘Predstavu Hamleta u Mrduši Donjoj’, Brešan bi kao

komediograf bio živi nacionalni spomenik. Slobodan Šnajder zbog svojih je kazališnih komada devedesetih bio

izbačen iz kazališta sirovom političkom represijom.

Uoči 150. rođendana HAZU, podsjećamo na velikane iz sfera umjetnosti i društvenih znanosti, koji zbog zavisti

kolega ili političkih opredjeljenja nisu pripušteni u to časno društvo. Nakon ovakve bilance, Strossmayer bi – da

je kojim čudom živ – jamačno od

zvijezde žutog tiska

čudovišta

TRENUTNO VRIJEME

TRENUTNO VRIJEME

Split

Split

18

18

Novosti

Novosti

Dalmacija

Dalmacija

Scena

Scena

Sport

Sport

Prilozi

Prilozi

Osmrtnice

Osmrtnice

Profil

Profil

Misija

Misija

Nećete u Akademiju, niste ni prije! > Slobodna Dalmacija > Arterija

1.11.2014.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/130844/Default.aspx

1 / 2

=== Page 2 ===

A hram čuvara nacionalne kulture uvijek je slijedio zadane ideološke matice.

Ni veliki hrvatski jezikoslovac

Vladimir Anić – autor kapitalnog ‘Rječnika hrvatskog jezika’, ‘Rječnika stranih riječi’ i drugih naslova

jezikoslovne kroatistike – nije bio dovoljno dobar za Akademiju. Protivnik svih oblika jezičnoga purizma, nije

se uklapao u ideološki okvir ustanove koja sa životom, znanstvenim dosezima i umjetničkim trendovima

nerijetko korespondira na razini ekscesa.

Sasvim sigurno najznačajnija suvremena hrvatska povjesničarka Mirjana Gross, naročito poznata po

studijama povijesti ideologija, ostvarila je međunarodnu znanstvenu karijeru, ali također je ostala izvan

hrvatske Akademije. Anegdota kaže kako je ekscesnoj ustanovi svojedobno i uzvratila ekscesom: kad su

pokojnog akademika Ljubu Bobana, ipak, bili poslali kao emisara da je pozove da im se pridruži, Mirjana

Gross im je poručila da u društvo u kojem su povjesničari-plagijatori i falsifikatori, poput Franje Tuđmana, ona

ni mrtva ne ulazi.

Zaboravljeni filmaši

Ni profesor roman istike, jedan od naših najboljih poznavatelja Mediterana, humanist i kozmopolit Predrag

Matvejević nema nikakvu relaciju s HAZU. Bio je redoviti profesor slavistike na rimskoj La Sapienzi, predavao

je na Odsjeku za opću i komparativnu književnost na pariškoj Novoj Sorbonnei i nizu svjetskih univerziteta, ali

do najprestižnije nacionalne akademije svijeta – naše hrvatske – nije se uspio dobaciti.

Baš kao ni Slobodan Prosperov Novak, povjesničar književnosti, koji se odvažio u nacionalnu historiju ‘upisati’

i živuće, štoviše, razmjerno mlade autore. Pregolemi opus ovoga Stahanova naše kulture, Akademiji, očito,

nije dovoljna preporuka.

Kruta pravila za ulazak u HAZU ne obuhvaćaju samo one što im je alat riječ, nego i

kist.

Jedan od najeminentnijih autora hrvatske postmoderne – čiji bi opus bio nezaobilazan i u likovnoj kulturi puno

veće zemlje od

naše – pokojni Vasko Lipovac bio je samo veliki umjetnik Lipovac, bez suvišnog i prestižnog

prefiksa. Akademik nije ni Vatroslav Kuliš, jedan od naših najvećih kolorista i apstraktnih ekspresionista, kao

ni mnogo drugih, jednako relevantnih likovnih stvaralaca.

Što, uostalom, reći o ustanovi koja se predstavlja

hramom nacionalne kulture, a 2011. godine, u zrelom 21. stoljeću, film još uvijek službeno ne priznaje kao

umjetnost?

HAZU dandanas nema razred filmske umjetnosti, na Strossmayerovom trgu ne postoje klupe u kojima su

odavno trebali sjediti pokojni filmolog i filmski enciklopedist Ante Peterlić, pokojni hrvatski oskarovac Dušan

Vukotić, pokojni Ante Babaja, pokojni Branko Bauer, pokojni Krešo Golik, pokojni Zvonimir Berković, pokojni

Nikola Tanhofer…

Za mrtve je već kasno, no bojimo se da puno nade ne ostaje ni živim legendama hrvatske celuloidne vrpce –

Krsti Papiću, Vatroslavu Mimici, Antunu Vrdoljaku, Lordanu Zafranoviću, Rajku Grliću…

Nakon ovakve bilance

za 150. rođendan, đakovački biskup bi – da je kojim čudom živ – jamačno odmah osnovao drugu i posve

drugačiju Akademiju.

DAVOR

KRILE

Citiranje

Davor Krile. „Nećete u Akademiju, niste ni prije! (Slobodna Dalmacija, 2011.)”. Slobodna Dalmacija, Slobodna Dalmacija (Arterija), 2. ožujka 2011., str. [online]. 02.03.2011.. Vasko Lipovac — Bibliografija i digitalni arhiv. VL-BIB-2011-KRILE-HAZU. https://arhiva.vaskolipovac.hr/bibliografija/2011-krile-necete-u-akademiju/