newspaper article, column, critique / 29.08.2012.
Split’s State of Madness (Slobodna Dalmacija, 2012)
Transcript and record text
DOWNLOAD DOCUMENT
SUMMARY
Sharp column by Zlatko Gall in Slobodna Dalmacija criticizing Split’s cultural and municipal degradation. Gall contrasts the fleeting appearance of Lipovac’s cyclists on the streets with reigning urban kitsch, championing permanent public placement of Lipovac’s works.
INTEGRAL TEXT
[!NOTE] The source document was published in Croatian. Below is the full integral transcript in its original language.
29.08.2012. u 13:20
Splitsko stanje bezumlja
Sjeverna okuka je naravno u pravu kad se na sav glas dere “Nitko kao Hajduk iz Splita!”, no ova navijačka
maksima trebala bi poslužiti i kao predložak za nazivnik pod koji bi se, osim kluba iz Poljuda, ugurao i čitavi
grad. Da, baš tako jer, doista, nitko i ništa nije kao Split. Ne mislim pri tome na splitske “crvene” - koje
također volim iako je moja glavna boja “bila” - već na grad koji, pa ma kojim ga god metrom pokušali izmjeriti,
u svemu tvrdoglavo odbija biti običan, predvidljiv, “normalan” i - logičan.
Slogan “nitko kao Split” može, doduše, osnažiti vremešne kampanilističke stereotipe ujevićevskog ili
smojinskog tipa i svrstati se uz bok estradnih prenemaganja “nima Splita do Splita” ili “ništa kontra Splita”,
no, s druge strane, on je dijagnoza grada koji se lijepim dijelom svoje povijesti, a posebice od devedesetih
naovamo, inzistirajući na apsurdu kao temeljnoj operativnoj platformi, opire baš svakom obliku racionalnoga,
pa čak i elementarnoj logici. Posebice u onome što zovemo kulturom.
Valjda je samo još u Splitu “normalno” raspisivati nove natječaje za skulpture na otvorenome, zaboravljajući
na već gotove projekte zavidne likovne kvalitete poput čudesnog Lipovčeva djela. Nedavni izlazak famoznih
biciklista na splitske ulice, baš kao i izložba radova na temu sporta, po tko zna koji su put pokazali veličinu i
značaj Lipovčeva opusa koji jednostavno vapi za uličnim predstavljanjem. Ne samo Smoje na Matejuški ili
fascinantnog Svetog Jere na okuci uz marjansku crkvicu, već i brkatih kapetana i punašnih dama na splitskim
šetnicama. Lipovca bi svaka sredina koja drži i do likovnosti i do sebe, objeručke prigrlila i “posvojila” kao
bitan dio svoje urbane prepoznatljivosti pa, ako ćete, i golemoga komercijalnog potencijala s
“merchandisingom” koji bi možda i samofinancirao mnoge srodne projekte.
Navlas ista je priča s Dioklecijanom jer grad koji troši golemi novac, vrijeme i energiju na legionarske sukobe i
igrokaze u slavu Dioklecijana, zabole “ona stvar” za svjetski značajne izložbene projekte o Dioklecijanovom
dobu. Projekt koji je trebao spojiti Salonu, Split i Dioklecijana u jednu sjajnu izložbenu cjelinu, zapeo je -
pogađate - u Banovini.
U gradu koji se hvasta
“Malom Floramye”, “Splitskim akvarelom” i “Kraljicom lopte” - čiji je song “To ne nji
knedla” i neslužbena himna splitskih balunjera -
spremno iz godine u godinu financira prokurativski festivalski
dernek i kičoidne masovke na rivi, dok je fascinantna ostavština velikog Ive Tijardovića i dalje prepuštena
samo strasti i skrbi jednog jedinog čovjeka. Točnije, pohranjena u kutijama
i nabijena u
skučene sobičke
ionako arhivskim materijalom i sjajnim artefaktima zatrpane “Zaklade Karlo Grenc”.
A Split bi, vele, želio biti europski grad kulture. “Cvit Mediterana” koji se, s proštenjem, kurči Dioklecijanom
za kojeg - osim kao predloškom za turističke igrokaze - nimalo ne
Citation
Zlatko Gall. „Split’s State of Madness (Slobodna Dalmacija, 2012)”. Slobodna Dalmacija, Slobodna Dalmacija (Commentary), 29 August 2012, pp. [online]. 29.08.2012.. Vasko Lipovac — Bibliography and digital archive. VL-BIB-2012-GALL-STANJE-BEZUMLJA. https://arhiva.vaskolipovac.hr/en/bibliografija/2012-gall-splitsko-stanje-bezumlja/