← Natrag na bibliografiju

novinski članak, kolumna, kritika / 29.08.2012.

Splitsko stanje bezumlja (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Prijepis i tekst zapisa

PREUZIMANJE DOKUMENTA

SAŽETAK

Britka kolumna Zlatka Galla u Slobodnoj Dalmaciji o kulturnom i urbanom rasapu Splita. Gall uspoređuje kratkotrajni bljesak Lipovčevih biciklista na ulicama s prevladavajućim komunalnim i spomeničkim kičem, ističući kako bi trajno udomljavanje Lipovčeva opusa bilo najbolji lijek za gradsko bezumlje.


INTEGRALNI TEKST

29.08.2012. u 13:20

Splitsko stanje bezumlja

Sjeverna okuka je naravno u pravu kad se na sav glas dere “Nitko kao Hajduk iz Splita!”, no ova navijačka

maksima trebala bi poslužiti i kao predložak za nazivnik pod koji bi se, osim kluba iz Poljuda, ugurao i čitavi

grad. Da, baš tako jer, doista, nitko i ništa nije kao Split. Ne mislim pri tome na splitske “crvene” - koje

također volim iako je moja glavna boja “bila” - već na grad koji, pa ma kojim ga god metrom pokušali izmjeriti,

u svemu tvrdoglavo odbija biti običan, predvidljiv, “normalan” i - logičan.

Slogan “nitko kao Split” može, doduše, osnažiti vremešne kampanilističke stereotipe ujevićevskog ili

smojinskog tipa i svrstati se uz bok estradnih prenemaganja “nima Splita do Splita” ili “ništa kontra Splita”,

no, s druge strane, on je dijagnoza grada koji se lijepim dijelom svoje povijesti, a posebice od devedesetih

naovamo, inzistirajući na apsurdu kao temeljnoj operativnoj platformi, opire baš svakom obliku racionalnoga,

pa čak i elementarnoj logici. Posebice u onome što zovemo kulturom.

Valjda je samo još u Splitu “normalno” raspisivati nove natječaje za skulpture na otvorenome, zaboravljajući

na već gotove projekte zavidne likovne kvalitete poput čudesnog Lipovčeva djela. Nedavni izlazak famoznih

biciklista na splitske ulice, baš kao i izložba radova na temu sporta, po tko zna koji su put pokazali veličinu i

značaj Lipovčeva opusa koji jednostavno vapi za uličnim predstavljanjem. Ne samo Smoje na Matejuški ili

fascinantnog Svetog Jere na okuci uz marjansku crkvicu, već i brkatih kapetana i punašnih dama na splitskim

šetnicama. Lipovca bi svaka sredina koja drži i do likovnosti i do sebe, objeručke prigrlila i “posvojila” kao

bitan dio svoje urbane prepoznatljivosti pa, ako ćete, i golemoga komercijalnog potencijala s

“merchandisingom” koji bi možda i samofinancirao mnoge srodne projekte.

Navlas ista je priča s Dioklecijanom jer grad koji troši golemi novac, vrijeme i energiju na legionarske sukobe i

igrokaze u slavu Dioklecijana, zabole “ona stvar” za svjetski značajne izložbene projekte o Dioklecijanovom

dobu. Projekt koji je trebao spojiti Salonu, Split i Dioklecijana u jednu sjajnu izložbenu cjelinu, zapeo je -

pogađate - u Banovini.

U gradu koji se hvasta

“Malom Floramye”, “Splitskim akvarelom” i “Kraljicom lopte” - čiji je song “To ne nji

knedla” i neslužbena himna splitskih balunjera -

spremno iz godine u godinu financira prokurativski festivalski

dernek i kičoidne masovke na rivi, dok je fascinantna ostavština velikog Ive Tijardovića i dalje prepuštena

samo strasti i skrbi jednog jedinog čovjeka. Točnije, pohranjena u kutijama

i nabijena u

skučene sobičke

ionako arhivskim materijalom i sjajnim artefaktima zatrpane “Zaklade Karlo Grenc”.

A Split bi, vele, želio biti europski grad kulture. “Cvit Mediterana” koji se, s proštenjem, kurči Dioklecijanom

za kojeg - osim kao predloškom za turističke igrokaze - nimalo ne

Citiranje

Zlatko Gall. „Splitsko stanje bezumlja (Slobodna Dalmacija, 2012.)”. Slobodna Dalmacija, Slobodna Dalmacija (Komentari), 29. kolovoza 2012., str. [online]. 29.08.2012.. Vasko Lipovac — Bibliografija i digitalni arhiv. VL-BIB-2012-GALL-STANJE-BEZUMLJA. https://arhiva.vaskolipovac.hr/bibliografija/2012-gall-splitsko-stanje-bezumlja/